Organizacija radnog vremena jedno je od najvažnijih pitanja u svakodnevnom upravljanju radnim odnosima. Potrebe poslodavaca često se razlikuju ovisno o sezonalnosti poslovanja, obujmu poslova, tržišnim okolnostima i drugim organizacijskim zahtjevima, zbog čega jednako raspoređeno radno vrijeme tijekom cijele godine nije uvijek moguće niti gospodarski opravdano.
Upravo iz tog razloga Zakon o radu predviđa mogućnost preraspodjele radnog vremena kao poseban institut kojim se omogućuje fleksibilnija organizacija rada. Preraspodjela radnog vremena omogućuje da radnik tijekom jednog dijela godine radi više od ugovorenog punog ili nepunog radnog vremena, dok u drugom dijelu godine radi kraće, pod uvjetom da prosječno radno vrijeme tijekom razdoblja preraspodjele odgovara ugovorenom radnom vremenu.
Iako se institut preraspodjele radnog vremena u praksi često koristi, osobito u djelatnostima koje karakteriziraju sezonske oscilacije ili povećana potreba za radom tijekom pojedinih razdoblja godine, njegova primjena nerijetko otvara pitanja vezana uz obračun plaće, prekovremeni rad, sadržaj ugovora o radu te obveze poslodavca prema radnicima i inspekciji rada. Posebne dvojbe pojavljuju se upravo kod utvrđivanja prava radnika na plaću u mjesecima u kojima radi više odnosno manje od ugovorenog radnog vremena.
Preraspodjela radnog vremena
Ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od dvanaest neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.
Preraspodjela radnog vremena najčešće se primjenjuje u djelatnostima u kojima tijekom godine postoje značajne razlike u potrebi za radom. Takva je situacija primjerice u turizmu, ugostiteljstvu, trgovini, poljoprivredi, građevinarstvu i pojedinim proizvodnim djelatnostima. U tim slučajevima poslodavci tijekom određenog razdoblja imaju povećanu potrebu za radom, dok je u drugim dijelovima godine opseg poslova manji. Institut preraspodjele omogućuje zakonito prilagođavanje organizacije rada takvim potrebama bez stvaranja prekovremenog rada za sate koji će kasnije biti kompenzirani kraćim radnim vremenom.
Ako preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i uređena…