Pravo na korištenje godišnjeg odmora predstavlja jedno od temeljnih ustavnih prava na koje svaki radnik ima pravo i toga se prava ne može odreći. Nadalje, to je pravo radnika koje proizlazi iz radnog odnosa, uređeno je prije svega Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) i ima mnogobrojne pozitivne svrhe. Sama svrha korištenja godišnjeg odmora očituje se između ostalog i u tome da se radniku omogući slobodno vrijeme koje će iskoristiti za odmor i opuštanje.
Sukladno odredbama Zakona o radu, visina naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini radnikove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uključujući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
Ukoliko se radnik cijeli kalendarski mjesec nalazio na godišnjem odmoru, potrebno je izračunati prosjek plaće u prethodna tri mjeseca, na način da se iznosi plaće u bruto iznosu zbroje te podjele sa tri. Dobiveni prosjek plaća ujedno predstavlja naknadu za godišnji odmor.
S druge strane, ukoliko radnik ne koristi godišnji odmor cijeli kalendarski…
