2026.09.1.4 Isplata regresa –o čemu trebaju voditi računa poslodavci
Mateja Zanoški, mag.oec., ovlašteni revizor, ovlašteni računovođa
.
Regres je materijalno pravo iz radnog odnosa koje se ne smatra plaćom, ali se može isplaćivati radnicima ako je to pravo utvrđeno izvorima radnog prava – kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim aktom poslodavca. Upravo je to prvo pitanje o kojem poslodavci moraju voditi računa: porezni propisi ne stvaraju pravo na regres, već samo uređuju način njegove porezne obrade. Ako pravo na regres nije uređeno autonomnim aktima poslodavca i ne proizlazi iz primjenjivog kolektivnog ugovora, radnik samo temeljem zahtjeva ne može ostvariti isplatu tog primitka.
U praksi je česta situacija da pravo na regres bude različito uređeno u više izvora prava. Primjerice, kolektivnim ugovorom može biti propisan veći regres od onoga utvrđenog pravilnikom o radu. U takvim slučajevima poslodavac mora primijeniti načelo povoljnijeg prava za radnika, sukladno Zakonu o radu. To znači da prije same isplate poslodavci moraju provjeriti sve relevantne izvore prava i utvrditi postoji li obveza isplate, u kojoj visini i pod kojim uvjetima.
Jedna od ključnih dvojbi u praksi odnosi se na odnos regresa kao materijalnog prava i neoporezive prigodne nagrade prema poreznim propisima. Iako se regres u radnopravnom smislu veže uz pravo radnika, njegova porezna obrada ovisi o pravilima neoporezivih primitaka. Prema pravilima o porezu na dohodak, regres se može isplatiti neoporezivo do propisane godišnje svote od 700 eura, ali samo ako ukupna svota svih prigodnih nagrada koje je radnik primio od istog ili drugih poslodavaca tijekom godine ne prelazi taj limit.
To znači da poslodavci kod isplate ne smiju…
