2.1.4 Isplata plaće izaslanim radnicima
Mr. sc. Mislava Meter Pavić, dipl. oec. i ovl. rev., Ivan Vidas, struč. spec. oec.
Države s kojima je Hrvatska do pristupanja EU imala uređene odnose međunarodnim ugovorima, zamijenjeni su Uredbama za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, br. 883/2004. Europskog parlamenta (osnovna uredba) te provedbene Uredbe 987/2009. Osim država Europske unije, te iste propise u koordinaciji socijalnog sustava primjenjuju i države Europskoga gospodarskog prostora – Norveška, Island, Lihtenštajn što znači da Hrvatska u okviru socijalnog osiguranja prema ovim državama primjenjuje jednaka pravila kao i ostale zemlje EU. Posebnim sporazumom uređeni su odnosi sa Švicarskom konfederacijom.
Prema gore navedenim Uredbama proizlazi da se na radnike koji se kreću unutar EU primjenjuje zakonodavstvo samo jedne države članice. Radnici koje poslodavac iz Hrvatske upućuje na rad u države članice EU, EGP i Švicarsku ostaju isključivo u socijalnom osiguranju Hrvatske. Pripadnost sustavu socijalnog osiguranja potvrđuje potvrda A1 koju je potrebno tražiti prije odlaska na rad u zemlje Europske unije.
A1 potvrdu izdaje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i to ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
- izaslanje ne traje dulje od 24 mjeseca,
- osoba nije izaslana da zamijeni drugu izaslanu osobu,
- ako se na osobu primjenjivalo zakonodavstvo matične države najmanje jedan mjesec neposredno prije izaslanja (podrazumijeva da je osoba bila zaposlena ili nezaposlena primajući naknadu za nezaposlenost ili je bila u osiguranju po nekoj drugoj od obveznih osnova osiguranja),
- poslodavac redovito obavlja svoju djelatnost u matičnoj državi,
- postoji neposredna veza radnika s poslodavcem za vrijeme trajanja izaslanja
Ako su navedeni uvjeti zadovoljeni, tada izaslani radnik ostaje u sustavu osiguranja u Hrvatskoj što znači da poslodavac ima obvezu obračunavanja i plaćanja obveznih doprinosa. U slučaju da navedeni uvjeti nisu zadovoljeni, tada bi radnik trebao prijeći u sustav osiguranja zemlje izaslanja što znači da se obvezni doprinosi trebaju plaćati u zemlji izaslanja prema propisima te zemlje.
Zakonom o doprinosima (NN br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18) u članku 7.13. definiran je pojam izaslanog radnika. Izaslani radnik jest:
- osoba osigurana po osnovi radnog odnosa koja je od poslodavca izaslana u inozemstvo radi obavljanja poslova za poslodavca, a koja sukladno propisima o obveznim osiguranjima, propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međudržavnim ugovorima o socijalnom osiguranju za vrijeme rada u inozemstvu ostaje u sustavu obveznih osiguranja Republike Hrvatske,
- osoba osigurana po osnovi radnog odnosa koja je od poslodavca upućena u inozemstvo radi obavljanja dužnosti u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske,
- osoba koja je od inozemnog poslodavca izaslana na rad u tuzemno društvo, a sukladno odredbama propisa Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i odredbama međudržavnih ugovora o socijalnom osiguranju ima uređen status u osiguranju države poslodavca.
Prilikom upućivanja radnika u inozemstvo na rad duži od 30 dana, poslodavac je, prema odredbama članka 18. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), dužan radniku dati pisani ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, koja mora sadržavati (uz opće odredbe) i dodatne uglavke o:
- trajanju rada u inozemstvu,
- rasporedu radnog vremena,
- neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće,
- novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća,
- drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu,
- uvjetima vraćanja u zemlju.
Umjesto navedenih uglavaka, može se u ugovoru, odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Nadalje, čl. 37.1. Zakona o doprinosima…
