danas je 24.2.2024

Input:

Isplata plaće izaslanim radnicima

1.1.2023, , Izvor: Verlag Dashöfer

2.1.4 Isplata plaće izaslanim radnicima

mr. sc. Mislava Meter Pavić, dipl. oec. i ovl. rev., Ivan Vidas, struč. spec. oec.; mr. sc. Kornela Paunović, dipl. oec.

Izaslanim radnikom smatra se radnik kojega poslodavac u okviru prekograničnog pružanja usluga upućuje na rad u drugu državu članicu, a koja nije država u kojoj radnik uobičajeno radi. Izaslani radnici trebali bi dobivati jednaku plaću za jednaki rad kao i radnici država u kojima rade, uključujući sve stimulacije i dodatke koji su propisani u državi u koju su upućeni, primjerice noćni rad, dodatak za rad blagdanom, božićnicu i regres, 13. plaću, uplate u obvezne fondove i dr.

Prema Zakonu o doprinosima (NN 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18) osnovica na koju se plaćaju doprinosi za izaslane radnike najveća je plaća koju bi radnik za iste ili slične poslove ostvario u Hrvatskoj (utvrđena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom) uvećana za 20 %.

U slučaju kada poslodavac sa sjedištem u RH upućuje radnika u drugu državu, dužan je takvom radniku, bez obzira na pravo koje se primjenjuje na radni odnos, obvezno osigurati određene uvjete rada na razini prava propisanoj pravnim propisima države članice u koju upućuje radnika na rad, odnosno na razini prava kako su određena kolektivnim ugovorima koji su proglašeni univerzalno primjenjivima u toj državi članici EU.

Međutim, u slučaju kada su zajamčeni uvjeti rada povoljnije uređeni propisima države iz koje je radnik izaslan i koji se primjenjuju na radni odnos, nego što je to slučaj po pravnim propisima države članice u koju se radnik upućuje, na izaslanog radnika se primjenjuje za njega povoljnije pravo.

Društva koja privremeno upućuju djelatnike na rad u inozemstvo, a čiji je rad u neprekidnom trajanju duljem od 30 dana, trebaju imati sastavljen pisani ugovor o radu ili pisanu potvrdu uz sklopljeni ugovor o radu.

Uz stavke koje su obvezne ili se može prilikom sklapanja ugovora o radu uputiti na odgovarajući drugi zakon, kod izaslanih radnika dodatno je potrebno uglaviti i podatke koji se odnose na sljedeće:

- trajanje rada u inozemstvu,

- raspored radnog vremena,

- pravo na neradne dane i blagdane tijekom kojih se ne radi,

- valutu u kojoj se isplaćuje plaća,

- druga primanja u novcu i naravi na koja radnik ima pravo,

- uvjete kada se radnik vraća u zemlju iz koje je izaslan.

Slijedom navedenog, na radnika koji je izaslan mogu se odnositi neradni dani i blagdani koji vrijede u RH, sukladno Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 110/19), ali i oni koji vrijede u zemlji u koju je radnik izaslan, odnosno ono što je za radnika povoljnije. Npr., ukoliko je radnik izaslan u Njemačku, isti može imati pravo na blagdan/e prema hrvatskim propisima (s obzirom na to da je ugovor o radu sklopljen prema hrvatskom radnom pravu), no ukoliko se radi o danu blagdana na koji radnici imaju pravo temeljem njemačkog zakonodavstva, također može ostvariti pravo na njega.

Navedeno je potrebno definirati kroz pisani ugovor o radu ili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a prije odlaska u inozemstvo. Direktivama EU kojima se uređuje materija izaslanih radnika, nije posebno definirano niti uređeno pitanje korištenja (obračuna) blagdana i praznika kod izaslanja, već je isto potrebno definirati kroz ranije naveden ugovor ili potvrdu, uvažavajući institut povoljnijeg prava za radnika.

Također, sve ranije navedeno odnosilo bi se i na radnike koji su izaslani iz neke druge zemlje na rad u Hrvatsku. Dakle, na takve radnike primjenjivat će se odredbe propisa RH odnosno proširenoga kolektivnog ugovora, no ako su zajamčeni uvjeti rada povoljnije uređeni pravom države sjedišta stranoga poslodavca i koje se primjenjuje na radni odnos upućenoga radnika nego pravom RH, na upućenoga radnika primjenjuje se za njega povoljnije pravo.

Države s kojima je Hrvatska do pristupanja EU imala uređene odnose međunarodnim ugovorima, zamijenjeni su Uredbama za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, br. 883/2004. Europskog parlamenta (osnovna uredba) te provedbene Uredbe 987/2009. Osim država Europske unije, te iste propise u koordinaciji socijalnog sustava primjenjuju i države Europskoga gospodarskog prostora – Norveška, Island, Lihtenštajn što znači da Hrvatska u okviru socijalnog osiguranja prema ovim državama primjenjuje jednaka pravila kao i ostale zemlje EU. Posebnim sporazumom uređeni su odnosi sa Švicarskom konfederacijom.

Prema gore navedenim Uredbama proizlazi da se na radnike koji se kreću unutar EU primjenjuje zakonodavstvo samo jedne države članice. Radnici koje poslodavac iz Hrvatske upućuje na rad u države članice EU, EGP i Švicarsku ostaju isključivo u socijalnom osiguranju Hrvatske. Pripadnost sustavu socijalnog osiguranja potvrđuje potvrda A1 koju je potrebno tražiti prije odlaska na rad u zemlje Europske unije.

A1 potvrdu izdaje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i to ako su