2024.08.1.2 Što je naknada za plaće i kako se određuje osnovica
Ivan Vidas, mag. oec.
.
U skladu s odredbom članka 95. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.
Naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uređena je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), čije tumačenje nije u nadležnosti Ministarstva rada već Ministarstva zdravstva.
Zakonom o radu je plaća definirana kao primitak radnika koji poslodavac radniku isplaćuje za obavljeni rad u određenom mjesecu. Kada visina naknade plaće nije utvrđena zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.
Ako radnik u prethodna tri mjeseca nije ostvario plaću, visina naknade plaće se određuje u odnosu na visinu one plaće koju bi radnik u istom razdoblju ostvario da je radio (njegova osnovna ili ugovorena plaća sa stalnim dodacima, odnosno dodacima koji ne ovise o tome je li radnik radio ili nije radio).
Navedeno se odnosi i na one slučajeve u kojima je radnik u prethodna tri mjeseca ostvario i plaću i naknadu plaće. U tom slučaju će se za određivanje visine naknade plaće, za razdoblja u kojima je istu ostvario uzimati plaća, a za razdoblja u kojima je ostvario naknadu plaće, uzimat će se ona plaća koju bi radnik ostvario da je radio.
Primjenom članka 9. Zakona o radu kojom je propisana sloboda ugovaranja, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između…
