Visina plaće za redovan rad u punom ili nepunom radnom vremenu kao i ostvarivanje drugih prava iz radnog odnosa uređuje se izvorom radnog prava (ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom i dr.) kojeg primjenjuje poslodavac. Osim prava na plaću za redovan rad, radnik ima pravo i na povećanu plaću za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi te za rad u otežanim uvjetima. Podaci iz evidencije o radnom vremenu radnika su podloga za obračun plaće.
U pogledu definiranja plaće Zakon o radu (NN br. 93/14., 127/17., 98/19.- dalje u tekstu; ZOR) člankom 90. definira da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Nadalje, ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.
Pod plaćom se, u smislu odredbi ZOR-a, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje…
