danas je 28.3.2024

Input:

Oporezivanje dohotka iz inozemstva

1.3.2016, , Izvor: Verlag Dashöfer



Prilikom oporezivanja dohotka iz inozemstva potrebno je utvrditi rezidentnost poreznog obveznika, provjeriti da li su na snazi ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kako bi se utvrdilo koja zemlja ima pravo oporezivanja, porezni obveznik se mora upisati u odgovarajuće registre, obračunati i uplatiti predujam poreza na dohodak, podnijeti godišnju poreznu prijavu, tj. primijeniti će se poseban postupak oporezivanja i predati JOPPD obrazac.

 

Utvrđivanje rezidentnosti poreznog obveznika

Porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak. Zbog ispravnosti oporezivanja dohotka poreznog obveznika potrebno je utvrditi da li se radi o rezidentu ili nerezidentu. Rezident je fizička osoba koja u RH ima prebivalište ili uobičajeno boravište, ili nema prebivalište ili uobičajeno boravište, ali je zaposlena u državnoj službi RH i po toj osnovi prima plaću. U skladu sa Općim poreznim zakonom (Nar. nov., 147/08-26/15; nadalje OPZ) prebivalište se utvrđuje prema sljedećim uvjetima: porezni obveznik ima stan u vlasništvu ili u posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, a boravak u stanu nije obvezan; ako ima više stanova mjerodavno je mjesto prebivališta obitelji, a za samca mjesto u kojem se pretežno zadržava ili iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti. Također, u skladu sa OPZ, ako obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu. Međutim, potrebno je provjeriti i odredbe međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su po pravnoj snazi iznad zakonskih odredbi RH. Uobičajeno boravište je mjesto u kojem se osoba zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da u tome mjestu ili području ne boravi samo privremeno, te se radi o stalnom ili vremenski povezanom boravku trajanja najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine.

Za oporezivanje dohotka rezidenta primjenjuje se načelo svjetskog dohotka, što znači da je potrebno uzeti u obzir dohodak ostvaren po svim izvorima (od nesamostalnog rada, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja, samostalne djelatnosti i drugi dohodak) koji obveznik ostvari u tuzemstvu i inozemstvu, dok se na oporezivanje dohotka nerezidenta primjenjuje načelo tuzemnog dohotka (oporezuje se samo dohodak ostvaren u RH).

 

Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja

Kao što je prethodno spomenuto, porezni obveznik koji je klasificiran kao rezident RH, za svrhe poreza podliježe tuzemnim propisima, bez obzira da li je također i rezident neke druge zemlje, osim ako u skladu sa međunarodnim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije drugačije regulirano. Tada je rezidentnost potrebno odrediti u skladu sa odredbama tog ugovora, kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje u državi rezidentnosti i državi izvora dohotka poreznog obveznika. Pri tome vrijedi da ako je fizička osoba rezident obje države ugovornice,  status će se utvrditi na sljedeći način: a) osoba se smatra rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima u obje, rezident je u onoj države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa; b) ako se ne može odrediti država središta životnih interesa ili osoba nema prebivalište, rezident je one države u kojoj ima uobičajeno boravište; c) ako je uobičajeno boravište u obje države ili ni u jednoj od njih, rezident je samo one države čiji je državljanin; d) ako je državljanin obje ili niti jedne države, nadležna tijela ugovornih država riješiti će pitanje dogovorom. Međutim, pojam rezidenta države ugovornice ne odnosi se na osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo onog dohotka čiji je izvor u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi.

Kako bi se moglo izbjeći dvostruko oporezivanje u državi rezidentnosti koristi se:

a)      metoda izuzimanja (oslobađanja) – prema kojoj država rezidentnosti ne oporezuje primitak koji se u skladu sa odredbama ugovora može oporezivati u državi izvora, a može biti:

  • potpuno izuzimanje – primitak koji se oporezuje u državi izvora država rezidentnosti nema pravo koristiti za utvrđivanje poreza koji će se primijeniti na ostale primitke;
  • izuzimanje s progresijom – za primitak koji se oporezuje u državi izvora država rezidentnosti zadržava pravo koristiti taj primitak za utvrđivanje poreza koji će se primijeniti na ostale primitke;

b)      metoda uračunavanja– prema kojoj država rezidentnosti porez obračunava temeljem ukupnog primitka poreznog obveznika (osim primitka koji je oporeziv jedino u zemlji izvora), ali daje poreznu olakšicu kao odbitak od vlastitog poreza u visini poreza koji je plaćen u drugoj državi, a može biti:

  • potpuni odbitak – odbija se ukupni iznos poreza plaćen u drugoj državi za primitak koji se može u njoj oporezivati;
  • redovni odbitak – porez koji je plaćen u drugoj državi ne koristi se u ukupnom iznosu kao odbitak, već je ograničen na iznos primjenjiv na primitak koji se može oporezivati u drugoj državi. 

 

Prijava i odjava dohotka ostvarenog iz inozemstva

U skladu sa čl. 58. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br.177/04-136/15; nadalje Zakon), porezni obveznici koji počinju ostvarivati dohodak izravno iz inozemstva obvezni su Poreznoj upravi prijaviti početak ostvarivanja dohotka u roku od 8 dana od dana početka ostvarivanja dohotka. Također, čl. 62. Zakona propisuje obvezu podnošenja prijave radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak, kako bi se osigurali podaci koji su potrebni za utvrđivanje poreza. Prijavu mogu podnijeti poreznici obveznici ili njihovi opunomoćenici nadležnoj ispostavi Porezne uprave ovisno o prebivalištu ili uobičajenom